Posjet profesora Grega Stefanicha iz SAD-a
05. Srpanj 2010. | Autor: Una Stipetić-Kalinić | 
| 
| 
| |
Profesor Stefanich već tridesetak godina radi na prilagodbi i poboljšanju dostupnosti nastavnog programa učenicima i studentima s invaliditetom, posebno u području prirodnih znanosti, budući da je po struci kemičar. Dvadesetak okupljenih provelo je poslijepodne u ugodnom razgovoru i razmjeni dojmova i iskustava s profesorom. Osiguran je bio prijevod s engleskog jezika, te daktilograf za gluhe članove.
Na samom početku profesor Stefanich je naglasio kako ne želi „održati isplanirano predavanje i otići“, već želi da se svi aktivno uključe svojim komentarima, primjedbama i pitanjima. Tako je i bilo. Isto tako, zamolio je sve prisutne da mu se ukratko predstave jer voli znati kome se obraća.
Nakon što je ukratko objasnio na koji način Sveučilište Sjeverne Iowe pristupa studentima s invaliditetom, krenuli smo s pitanjima i usporedbom s hrvatskim sustavom visokog, ali i srednjeg školstva. Profesor je ispričao da je u SAD-u svako sveučilište dužno osigurati svojim studentima s invaliditetom nesmetano praćenje nastavnog procesa, bilo osiguravanjem osobnog asistenta, tumača za znakovni jezik ili prilagodbe literature. Ako student smatra da mu u tijeku nastave nije osigurano sve potrebno, može se obratiti Uredu za SSI. Za osobnog asistenta izvan nastave ili prilagodbu literature koja nije stručna, studenti se moraju obratiti lokalnoj zajednici ili udruzi. Isto tako, u SAD-u je strogo zakonski određeno da svaki dio sveučilišta mora biti pristupačan studentima s invaliditetom.
Razgovaralo se i o financiranju studija SSI. U SAD-u nema kvota bez plaćanja pa tako SSI, ukoliko ne primaju stipendiju, moraju sami plaćati studij. Posljednja tema bila je važnost uključenosti i zainteresiranosti samih SSI, njihova samoidentifikacija te razmjena studenata s invaliditetom. Profesor nas je pozvao da se upustimo u takvo iskustvo.
Na samom kraju, profesoru je uručen prigodan dar, kao mali znak zahvalnosti što je podijelio s nama svoja iskustva i razmišljanja. Ona su nam uistinu pružila nova saznanja i u mnogočemu nas obogatila.
Nakon što je ukratko objasnio na koji način Sveučilište Sjeverne Iowe pristupa studentima s invaliditetom, krenuli smo s pitanjima i usporedbom s hrvatskim sustavom visokog, ali i srednjeg školstva. Profesor je ispričao da je u SAD-u svako sveučilište dužno osigurati svojim studentima s invaliditetom nesmetano praćenje nastavnog procesa, bilo osiguravanjem osobnog asistenta, tumača za znakovni jezik ili prilagodbe literature. Ako student smatra da mu u tijeku nastave nije osigurano sve potrebno, može se obratiti Uredu za SSI. Za osobnog asistenta izvan nastave ili prilagodbu literature koja nije stručna, studenti se moraju obratiti lokalnoj zajednici ili udruzi. Isto tako, u SAD-u je strogo zakonski određeno da svaki dio sveučilišta mora biti pristupačan studentima s invaliditetom.
Razgovaralo se i o financiranju studija SSI. U SAD-u nema kvota bez plaćanja pa tako SSI, ukoliko ne primaju stipendiju, moraju sami plaćati studij. Posljednja tema bila je važnost uključenosti i zainteresiranosti samih SSI, njihova samoidentifikacija te razmjena studenata s invaliditetom. Profesor nas je pozvao da se upustimo u takvo iskustvo.
Na samom kraju, profesoru je uručen prigodan dar, kao mali znak zahvalnosti što je podijelio s nama svoja iskustva i razmišljanja. Ona su nam uistinu pružila nova saznanja i u mnogočemu nas obogatila.